Sevdalinka je ogledalo duše i duševnog stanja

Trenutno stanje duha i vlastitih osjećaja sevdalinka pospješuje i još više izražava. Ako je osoba sjetna, kod takve osobe sevdalinka pojačava sjetnost, ako je osoba tužna, kod takve osobe sevdalinka pojačava tugu. Ako je osoba depresivna, izaziva, podstiče i povećava depresiju, ako je jedna osoba zaljubljena, podstiče ugodan osjećaj zaljubljenosti.

Sevdalinka je ogledalo duše i duševnog stanja! Kako indivudualnog, tako i narodnog. Nekada se orila pjesma sa radija i gramofona, (toga se sjećaju oni malo stariji!), da svi čuju i znaju da je u toj i toj kući veselo. Da u toj kući živi radost, ljubav, sloga. Situacija je danas isto prisutna na mjestima okupljanja mladih. Prava je milina bila živjeti u takvoj sredini. Danas se sevdalinka oglašava u baščama, na koncertima, izletištima, na svim kontinentima. Sevdalinka se ne naziva samo tako i bez razloga - narodnom sevdalinkom!

U davnim vremenima kada je postojala žudnja za određenim i neiskazanim, posebno iz odgojnih, tradicionalnih, religioznih ili trenutnih kulturoloških razloga, o ljubavi i ljubavnom izražaju čovjeku dragih osjećanja, narod je nalazio utjehu u pjesmi punoj sadržajnog ljubavnog naboja i narodu životno potrebnog i njemu samo znanog izraza, a to je vjekovima mogla i još uvijek može - sevdalinka!

Vremena su se mjenjala, mijenjali su se instrumenti, ljudi, države, vlade i običaji. Ona je ostajala i opstajala. Gorda i neuništiva. Kao religija! To može biti nekome nepravo ili mu može smetati, ali ne treba jer, to je činjenica, fakat i istina. Mi moramo priznati poraz. Mi smo ti koji su prolazni, a ona ostaje i opstaje. Ona nije prolazna. Ona je vječna, neuništiva i neprolazna. U tome leži njena jačina i snaga. U ljubavi leži jačina, snaga i veličina! I, tu možda leži zrno njenog, ali i našeg ponosa, prkosa, inata i ljubomore.