onsdag 3 februari 2010
måndag 1 februari 2010
Wikipedija o BiH Sevdalinki
Kraj Tanana Šadrvana
Kraj tanahna šadrvana
gdje žubori voda živa,
šetala se svakog dana
sultanova kćerka mila.
Svakog dana jedno ropče
stajalo kraj šadrvana,
kako vr’jeme prolazilo,
sve je bljedje, bljedje bilo.
Jednog dana zapita ga
sultanova kćerka draga:
"Kazuj, robe, odakle si,
i plemena kojega si?"
"Ja se zovem El Muhammed,
iz plemena starih Azra,
što za ljubav život gube
i umiru kada ljube!"
* Henrih Hajne je preveo ovu našu slavnu sevdalinku kod nas
poznatu pod nazivom "Kraj tanahna šadrvana" i objavio je pod imenom "Azra"
Danas je višestruko napadnuta...
Protok vremena, tempo življenja i ciklična tragičnost ovih naših prostora, nezaustavljivo uništavaju sevdalijski ambijent u nama i oko nas. Neki drugi, strani tonovi stalno pripremaju Bosance i Hercegovce da JESMO ono što NISMO! Neuki narod to prihvata, jer ta sorta muzike ne traži razmišljanje - ona razmišlja za takve slušače. Sevdalinka je nešto sasvim drugo i u muzičkom, a posebno u tekstualnom dijelu, to je čista filozofija, filozofija našeg opstanka u Bosni i Hercegovini... i živi dokaz da smo ovdje veoma dubokog korijena... i da se korijen omladio... i da je jedna od mladica tog korijena naša nacionalna pjesma - sevdalinka.
Sevdalinka je danas ugrožena - pomozimo joj da opstane. Stvarnost je da pomažući sevdalinci - pomažemo sebi".
Visoko, novembra 2001. Vaš Omer Pobrić
Na drugom mjestu gospodin Omer Pobrić ističe o sevdalinci sljedeće:
"Sevdah nije samo riječ - to je imaginarni ambijent ljepote, u čijem nepreglednom prostranstvu duše - koje osjećaju, pronalaze zrna radosti i formirajući mozaik čine sebi životom lijepim... U sevdalinkama su naši prvi drhtaji uzneseni čulima, prvi dodiri i prva sabjeranja u mraku - kad je čovjek sam sebi dovoljan, jer nije sam - u sevdahu je...
Sevdah je, po meni, aura koja okružuje čovjeka, nepojavnog je oblika i ne može se vidjeti, ali svaki pojedinac, koji artikulira estetiku kao sastavni dio življenja, može i u najmanjem obliku i u najmanjem prostoru očutiti sevdah. SEVDALINKA JE NAŠA PJESMA O NAMA.
(Omer Pobrić, Miruh Bosne. Visoko, 2002.)
Sevdalinka je danas ugrožena - pomozimo joj da opstane. Stvarnost je da pomažući sevdalinci - pomažemo sebi".
Visoko, novembra 2001. Vaš Omer Pobrić
Na drugom mjestu gospodin Omer Pobrić ističe o sevdalinci sljedeće:
"Sevdah nije samo riječ - to je imaginarni ambijent ljepote, u čijem nepreglednom prostranstvu duše - koje osjećaju, pronalaze zrna radosti i formirajući mozaik čine sebi životom lijepim... U sevdalinkama su naši prvi drhtaji uzneseni čulima, prvi dodiri i prva sabjeranja u mraku - kad je čovjek sam sebi dovoljan, jer nije sam - u sevdahu je...
Sevdah je, po meni, aura koja okružuje čovjeka, nepojavnog je oblika i ne može se vidjeti, ali svaki pojedinac, koji artikulira estetiku kao sastavni dio življenja, može i u najmanjem obliku i u najmanjem prostoru očutiti sevdah. SEVDALINKA JE NAŠA PJESMA O NAMA.
(Omer Pobrić, Miruh Bosne. Visoko, 2002.)
Sevdalinka je bosanska, gradska ljubavna pjesma
Pogledajmo ovdje, šta za sevdalinku kaže njen počasni ključar i vjerni čuvar, njen poznati praktičar i vrhunski poznavalac, ne samo današnje sevdalinke, a tome još i osnivač originalnog i jedinstvenog projekta u Bosni i Hercegovini - "Instituta sevdaha" - čije se osnivanje pronijelo brzinom munje i proširio cijelim dunjalukom - njegov utemeljitelj i vakif gospodin Omer Pobrić:
"Sevdalinka je bosanska, gradska ljubavna pjesma, pri čemu riječ "bosanska" geografski određuje autohtnost sevdalinke, riječ "gradska" urbanost, a riječ "ljubavna" sadržajnu tematiku."
(Omer Pobrić)
Ili na početnoj internet-strani "Instituta sevdaha" pod naslovom "Vrijeme i sevdah" gospodin Omer Pobrić pobliže ističe:
"Sevdalinka nije stećak, nije nišan-taš i nije spomenik - to je pjesma koja ima svoje rođenje, svoj život i svoje odumiranje. Autor sevdalinke uvijek je pojedinac. Putujući bosansko-hercegovačkim drumovima, gradovima, selima, rijekama, planinama i ravninama, pomažući dertli dušama da nadju dermana - od usta do usta, od uha do uha, prilagođavajući je vremenu i prostoru, sevdalinku oblikuje narod. Narod joj postaje sahibija - zato se i zove narodna pjesma.
Orijentalna melodičnost i zapadnjačka harmoničnost izatkale su u ranjenoj bosanskoj duši specifičan osjećaj, koji je iznjedrio sevdalinku - autohtonu bosansku pjesmu kakve nema nigdje na dunjaluku osim u Bosni i Hercegovini. A sevdaha ima... Dokle je stigao orijent, dotle je dobacio i sevdah - samo se u drugim državama zove različitim imenom, na primjer u Španiji "malagenja", u Mađarskoj "virtush", u južnoj Srbiji "kara-sevdah" itd. Vrijeme može otplaviti neku pjesmu, ali vjerovatno će se naći bar jedan zaljubljenik baš u tu sevdalinku, tako da je njeno odumiranje krajnje neizvjesno, ako ne i nemoguće. Ovo sve pod uslovom da se ne umiješa ideologija. Sevdalinka opisuje većinu segmenata našeg bitisanja, vrlo često poštenije od pisanih dokumenata. Naravno bude i uljepšavanja, jer tražeći ugođaj svojoj duši, uljepšavanjem stvarnosti, čovjek svjesno ili nesvjesno širi neku vrstu dobrine oko sebe.
Sevdalinka, zapravo, oslikava život. Naš život...
"Sevdalinka je bosanska, gradska ljubavna pjesma, pri čemu riječ "bosanska" geografski određuje autohtnost sevdalinke, riječ "gradska" urbanost, a riječ "ljubavna" sadržajnu tematiku."
(Omer Pobrić)
Ili na početnoj internet-strani "Instituta sevdaha" pod naslovom "Vrijeme i sevdah" gospodin Omer Pobrić pobliže ističe:
"Sevdalinka nije stećak, nije nišan-taš i nije spomenik - to je pjesma koja ima svoje rođenje, svoj život i svoje odumiranje. Autor sevdalinke uvijek je pojedinac. Putujući bosansko-hercegovačkim drumovima, gradovima, selima, rijekama, planinama i ravninama, pomažući dertli dušama da nadju dermana - od usta do usta, od uha do uha, prilagođavajući je vremenu i prostoru, sevdalinku oblikuje narod. Narod joj postaje sahibija - zato se i zove narodna pjesma.
Orijentalna melodičnost i zapadnjačka harmoničnost izatkale su u ranjenoj bosanskoj duši specifičan osjećaj, koji je iznjedrio sevdalinku - autohtonu bosansku pjesmu kakve nema nigdje na dunjaluku osim u Bosni i Hercegovini. A sevdaha ima... Dokle je stigao orijent, dotle je dobacio i sevdah - samo se u drugim državama zove različitim imenom, na primjer u Španiji "malagenja", u Mađarskoj "virtush", u južnoj Srbiji "kara-sevdah" itd. Vrijeme može otplaviti neku pjesmu, ali vjerovatno će se naći bar jedan zaljubljenik baš u tu sevdalinku, tako da je njeno odumiranje krajnje neizvjesno, ako ne i nemoguće. Ovo sve pod uslovom da se ne umiješa ideologija. Sevdalinka opisuje većinu segmenata našeg bitisanja, vrlo često poštenije od pisanih dokumenata. Naravno bude i uljepšavanja, jer tražeći ugođaj svojoj duši, uljepšavanjem stvarnosti, čovjek svjesno ili nesvjesno širi neku vrstu dobrine oko sebe.
Sevdalinka, zapravo, oslikava život. Naš život...
Sevdalinka je ogledalo duše i duševnog stanja
Trenutno stanje duha i vlastitih osjećaja sevdalinka pospješuje i još više izražava. Ako je osoba sjetna, kod takve osobe sevdalinka pojačava sjetnost, ako je osoba tužna, kod takve osobe sevdalinka pojačava tugu. Ako je osoba depresivna, izaziva, podstiče i povećava depresiju, ako je jedna osoba zaljubljena, podstiče ugodan osjećaj zaljubljenosti.
Sevdalinka je ogledalo duše i duševnog stanja! Kako indivudualnog, tako i narodnog. Nekada se orila pjesma sa radija i gramofona, (toga se sjećaju oni malo stariji!), da svi čuju i znaju da je u toj i toj kući veselo. Da u toj kući živi radost, ljubav, sloga. Situacija je danas isto prisutna na mjestima okupljanja mladih. Prava je milina bila živjeti u takvoj sredini. Danas se sevdalinka oglašava u baščama, na koncertima, izletištima, na svim kontinentima. Sevdalinka se ne naziva samo tako i bez razloga - narodnom sevdalinkom!
U davnim vremenima kada je postojala žudnja za određenim i neiskazanim, posebno iz odgojnih, tradicionalnih, religioznih ili trenutnih kulturoloških razloga, o ljubavi i ljubavnom izražaju čovjeku dragih osjećanja, narod je nalazio utjehu u pjesmi punoj sadržajnog ljubavnog naboja i narodu životno potrebnog i njemu samo znanog izraza, a to je vjekovima mogla i još uvijek može - sevdalinka!
Vremena su se mjenjala, mijenjali su se instrumenti, ljudi, države, vlade i običaji. Ona je ostajala i opstajala. Gorda i neuništiva. Kao religija! To može biti nekome nepravo ili mu može smetati, ali ne treba jer, to je činjenica, fakat i istina. Mi moramo priznati poraz. Mi smo ti koji su prolazni, a ona ostaje i opstaje. Ona nije prolazna. Ona je vječna, neuništiva i neprolazna. U tome leži njena jačina i snaga. U ljubavi leži jačina, snaga i veličina! I, tu možda leži zrno njenog, ali i našeg ponosa, prkosa, inata i ljubomore.
Sevdalinka je ogledalo duše i duševnog stanja! Kako indivudualnog, tako i narodnog. Nekada se orila pjesma sa radija i gramofona, (toga se sjećaju oni malo stariji!), da svi čuju i znaju da je u toj i toj kući veselo. Da u toj kući živi radost, ljubav, sloga. Situacija je danas isto prisutna na mjestima okupljanja mladih. Prava je milina bila živjeti u takvoj sredini. Danas se sevdalinka oglašava u baščama, na koncertima, izletištima, na svim kontinentima. Sevdalinka se ne naziva samo tako i bez razloga - narodnom sevdalinkom!
U davnim vremenima kada je postojala žudnja za određenim i neiskazanim, posebno iz odgojnih, tradicionalnih, religioznih ili trenutnih kulturoloških razloga, o ljubavi i ljubavnom izražaju čovjeku dragih osjećanja, narod je nalazio utjehu u pjesmi punoj sadržajnog ljubavnog naboja i narodu životno potrebnog i njemu samo znanog izraza, a to je vjekovima mogla i još uvijek može - sevdalinka!
Vremena su se mjenjala, mijenjali su se instrumenti, ljudi, države, vlade i običaji. Ona je ostajala i opstajala. Gorda i neuništiva. Kao religija! To može biti nekome nepravo ili mu može smetati, ali ne treba jer, to je činjenica, fakat i istina. Mi moramo priznati poraz. Mi smo ti koji su prolazni, a ona ostaje i opstaje. Ona nije prolazna. Ona je vječna, neuništiva i neprolazna. U tome leži njena jačina i snaga. U ljubavi leži jačina, snaga i veličina! I, tu možda leži zrno njenog, ali i našeg ponosa, prkosa, inata i ljubomore.
E, to je sevdah!
A, sevdah je kao droga. Čovjek postane ovisan o njemu i vjeran za cijeli život. Sluša ga, slijedi, ugađa, upražnjava i uživa u njemu! Sevdah se može imati u krvi - ili nemati! Kao što je rasprostranjeno mišljenje, da svaki stanovnik Afrike ili u Americi svaki Afro-Amerikanac nasljedno tj. rođenjem, dobije osjećaj za ritam i muziku, tako isto i Bosanac dobije sa svojim prvim udisajem, osjećaj za sevdalinku i sevdah taj bosanski.
Taj osjećaj ritma za sevdalinku i sevdah, može se naučiti. Doduše nešto teže, ali ipak može! Uz veliku porciju volje, ljubavi i upornom praksom mukotrpne vježbe, može se naučiti i onda, kada izađete na vrh, na vrhu vas čeka neopisivi pogled i nagrada sevdalinke milog zvuka i nadzemaljskog osjećaja da ste željni, željeni i poželjni. To vas ona traži! Sevdalinka vas nikada više ne napušta, vjerno ne dozvoljavajući vama niti drugome da je zaboravite, izbrišete ili uništite. Od tog momenta, ona postaje neuništiva. Ritam, želja, potreba za njom uvijek ostaje. I, ako je kojim slučajem nema duže vrijeme, kad se ne upražnjava, čovjeku se osuše usta i usne i osjeća se jadno poput usamljenog pustinjaka sprženog na suncu pored presušenog izvora. Usta vape za pjesmom, i njenom večernjom svježinom, halucinacija zvuka harmonike vas više ne napušta, pa i onda kada ugledate voljeni instrument, slučajno na nekoj poznatoj reklami, žutom i od vremena izblijedilog lista poderane novine, srce vam zaigra od sreće.
To je sevdah!
Onda znajte, možete slobodno reći da ste zaraženi virusom sevdaha. Sevdahom! Doživotno.
Velika greška, ali i nepravda, koja može da se napravi i nanese tom jedinstvenom i još nedovoljno istraženom svijetu, njenom veličanstvu, sevdalinki - je taj: da navedete naslov ili ime pjesme koja slovi kao dobra ili najbolja sevdalinka! Razlog tome je vrlo jednostavan. On se krije u različitostima doživljaja i iskustva svake jedinke kao takve posebno gledane! Sigurno je da svako ima svoju omiljenu pjesmu sevdalinku. Ali, i to je sigurno zasluženo i sa razlogom!
Dok jedna pjesma nekoga ostavlja sasvim ´hladnim´, drugog opet sevdalinka razboli da je jadan prisiljen slušati jednu te istu pjesmu više puta! To govori samo u prilog tome, da ova prva osoba koja je sluša, nije doživijela ono što je dozivijela ova druga, kod koje riječi pjesme, riječi sevdalinke, ritam, vrijeme, instrument i još mnogo drugih komponenti, izazivaju reakciju, proživljavanje, ponovni doživljaj, sjetu, tugu i bol ili osjećaj zadovoljstva i sreće.
Različitost doživljavanja se može pojaviti u samom interpretiranju, izvođaču, mjestu, načinu, ali i vlastitom trenutnom raspoloženju! Svakome je jasno da čovjek ´ne može slušati´ sevdalinku ako je bolestan, prehladjen ili nezadovoljan. Zapravo, on može da je sluša! Ali, efekat i doživljaj će pri tome biti sasvim drugačiji. Često i kontraproduktivan u smislu očekivanih ´rezultata´ pri slušanju u takvom stanju i lošem izboru vremena, ambijenta i mjesta slušanja
Taj osjećaj ritma za sevdalinku i sevdah, može se naučiti. Doduše nešto teže, ali ipak može! Uz veliku porciju volje, ljubavi i upornom praksom mukotrpne vježbe, može se naučiti i onda, kada izađete na vrh, na vrhu vas čeka neopisivi pogled i nagrada sevdalinke milog zvuka i nadzemaljskog osjećaja da ste željni, željeni i poželjni. To vas ona traži! Sevdalinka vas nikada više ne napušta, vjerno ne dozvoljavajući vama niti drugome da je zaboravite, izbrišete ili uništite. Od tog momenta, ona postaje neuništiva. Ritam, želja, potreba za njom uvijek ostaje. I, ako je kojim slučajem nema duže vrijeme, kad se ne upražnjava, čovjeku se osuše usta i usne i osjeća se jadno poput usamljenog pustinjaka sprženog na suncu pored presušenog izvora. Usta vape za pjesmom, i njenom večernjom svježinom, halucinacija zvuka harmonike vas više ne napušta, pa i onda kada ugledate voljeni instrument, slučajno na nekoj poznatoj reklami, žutom i od vremena izblijedilog lista poderane novine, srce vam zaigra od sreće.
To je sevdah!
Onda znajte, možete slobodno reći da ste zaraženi virusom sevdaha. Sevdahom! Doživotno.
Velika greška, ali i nepravda, koja može da se napravi i nanese tom jedinstvenom i još nedovoljno istraženom svijetu, njenom veličanstvu, sevdalinki - je taj: da navedete naslov ili ime pjesme koja slovi kao dobra ili najbolja sevdalinka! Razlog tome je vrlo jednostavan. On se krije u različitostima doživljaja i iskustva svake jedinke kao takve posebno gledane! Sigurno je da svako ima svoju omiljenu pjesmu sevdalinku. Ali, i to je sigurno zasluženo i sa razlogom!
Dok jedna pjesma nekoga ostavlja sasvim ´hladnim´, drugog opet sevdalinka razboli da je jadan prisiljen slušati jednu te istu pjesmu više puta! To govori samo u prilog tome, da ova prva osoba koja je sluša, nije doživijela ono što je dozivijela ova druga, kod koje riječi pjesme, riječi sevdalinke, ritam, vrijeme, instrument i još mnogo drugih komponenti, izazivaju reakciju, proživljavanje, ponovni doživljaj, sjetu, tugu i bol ili osjećaj zadovoljstva i sreće.
Različitost doživljavanja se može pojaviti u samom interpretiranju, izvođaču, mjestu, načinu, ali i vlastitom trenutnom raspoloženju! Svakome je jasno da čovjek ´ne može slušati´ sevdalinku ako je bolestan, prehladjen ili nezadovoljan. Zapravo, on može da je sluša! Ali, efekat i doživljaj će pri tome biti sasvim drugačiji. Često i kontraproduktivan u smislu očekivanih ´rezultata´ pri slušanju u takvom stanju i lošem izboru vremena, ambijenta i mjesta slušanja
Prenumerera på:
Inlägg (Atom)