Protok vremena, tempo življenja i ciklična tragičnost ovih naših prostora, nezaustavljivo uništavaju sevdalijski ambijent u nama i oko nas. Neki drugi, strani tonovi stalno pripremaju Bosance i Hercegovce da JESMO ono što NISMO! Neuki narod to prihvata, jer ta sorta muzike ne traži razmišljanje - ona razmišlja za takve slušače. Sevdalinka je nešto sasvim drugo i u muzičkom, a posebno u tekstualnom dijelu, to je čista filozofija, filozofija našeg opstanka u Bosni i Hercegovini... i živi dokaz da smo ovdje veoma dubokog korijena... i da se korijen omladio... i da je jedna od mladica tog korijena naša nacionalna pjesma - sevdalinka.
Sevdalinka je danas ugrožena - pomozimo joj da opstane. Stvarnost je da pomažući sevdalinci - pomažemo sebi".
Visoko, novembra 2001. Vaš Omer Pobrić
Na drugom mjestu gospodin Omer Pobrić ističe o sevdalinci sljedeće:
"Sevdah nije samo riječ - to je imaginarni ambijent ljepote, u čijem nepreglednom prostranstvu duše - koje osjećaju, pronalaze zrna radosti i formirajući mozaik čine sebi životom lijepim... U sevdalinkama su naši prvi drhtaji uzneseni čulima, prvi dodiri i prva sabjeranja u mraku - kad je čovjek sam sebi dovoljan, jer nije sam - u sevdahu je...
Sevdah je, po meni, aura koja okružuje čovjeka, nepojavnog je oblika i ne može se vidjeti, ali svaki pojedinac, koji artikulira estetiku kao sastavni dio življenja, može i u najmanjem obliku i u najmanjem prostoru očutiti sevdah. SEVDALINKA JE NAŠA PJESMA O NAMA.
(Omer Pobrić, Miruh Bosne. Visoko, 2002.)
Prenumerera på:
Kommentarer till inlägget (Atom)
Inga kommentarer:
Skicka en kommentar